Ana Ahmatova – Večeras

Ana Ahmatova – Večeras



U parku su zvonile muzičke teme
neizrecivom tugom i uzdisale.
Na činiji su ostrige na ledu
oštro i sveže na more mirisale.

Rekao je: Ja sam ti prijatelj verni!-
i dodirnuo mi haljine sjaj.
Ah, kako dodiri njegovih ruku
nimalo ne liče na zagrljaj.

Ovako miluju mačke i ptice
i skladnost gledaju jahačica…
Samo se oči njegove smeše
pod lakim zlatom trepavica.

A violine setne glasove
pronose večernji dim i tama,
«Nebesa zahvalno blagoslovi –
ti si prvi put s voljenim sama».


Mart 1913. |  Zbirka poezije: Sto godina ljubavi | Prevod Ljubica Nestorov
>>>> biografija  Ana Ahmatova <<<<


No comments

Post a comment

Error 404

The page you were looking for, could not be found. You may have typed the address incorrectly or you may have used an outdated link.

Go to Homepage