Marina Cvetajeva – Moj život

Marina Cvetajeva – Moj život



Kuća je moja uboga
i ponašam se ko prosta žena.
Jer ja sam ostrvljanka
s Ostrva udaljena.

Živim, i ne treba mi niko.
A ako uđe, noćima bdim.
Da zgrejem večeru tuđincu
spremna sam krov da upalim.

Pogled, – i više nismo strani.
Ušo si, pa, eto, ostani.
Prosti su zakoni naši
u krvi zapisani.

Mesec ćemo u dlan namamiti
ako nam to bude milo.
A ako ode, – kao i da nije bio,
i ja – ko da me nikad nije bilo

Ranu od noža gledam i brinem
da l’ će zarasti do one zore
kad novi putnik zatraži vode
za usne što mu od žeđi gore.


Avgust 1920. | Zbirka poezije: Sto godina ljubavi | Prevod Ljubica Nestorov
biografija  Marina Cvetajeva 


Error 404

The page you were looking for, could not be found. You may have typed the address incorrectly or you may have used an outdated link.

Go to Homepage